Koliko često ste nervozni i mislite da vam treba neki od lijekova za smirenje ?
Nikad
Rijetko
Često
Uvijek

DJEČJA LJUBOMORA

Od posebne su važnosti odnosi između roditelja i djece u okolnostima rođenja mlađeg brata ili sestre. U takvoj situaciji dijete se iznenađuje promjenom stava članova porodice koji svu pažnju, koju su do sada posvećivali samo njemu, sada obraćaju novorođenoj bebi. U takvim okolnostima se može desiti da djeca regrediraju na ranije stadijume razvoja. Tako npr. dijete koje kontroliše sfinktere počinje ponovo da se umokrava u krevet (enureza), defecira u veš ili krevet (enkopreza), regredira u govoru (gubi stečeni fond riječi) i postaje agresivno prema mlađem bratu ili sestri.
 
Ljubomora poslije rođenja mlađeg brata ili sestre se ispoljava na slijedeći način:
 
  • Mirno i poslušno dijete postaje prkosno, nemarno i odbija obaveze
  • Agresivno je prema mlađem djetetu
  • Počinje da, nakon uspostavljene kontrole sfinktera, ponovo nekontrolisano mokri ili defecira
  • Javljaju se teškoće u ishrani (želi da jede kao beba, da ponovo koristi flašicu, odbija da uzima hranu i sl.
  • Gubi već usvojeni fond riječi, kod mlađeg uzrasta se gubi ''brbljanje''
  • Nazaduje u svojim motoričkim vještinama (ne može da hoda, sjedi...)
 
Zato je od posebne važnosti priprema djeteta za rođenje mlađeg brata ili sestre. Starijem djetetu treba predočiti da će beba imati pojačane potrebe u odnosu na roditelje, da je beba veoma nesamostalna i da pojačan angažman roditelja ne znači njihovu manju zainteresovanost za starije dijete. Roditelji treba da se suzdržavaju od surovosti i nekorektnog ponašanja prema starijem djetetu putem favorizovanja i pridavanja značaja samo bebi, ali je važno i da imaju spremnost da stalno preispituju sopstvene postupke i stavove prema djeci.
 
Da bi spriječili razvoj nesigurnosti i straha kod svoje djece, roditelji bi trebali da izgrađuju pozitivne stavove, jer ukoliko i sami imaju nerazriješene probleme vezane za tjelesnost i strahove od bolesti, takve stavove prenose i svojoj djeci. U takvim slučajevima, kada se dijete razboli, pa i od najbanalnije bolesti, poput gripa, svojim strašljivim stavovima roditelji će stvoriti strah i nesigurnost kod djece kao i različita osjećanja (da je dijete u ozbiljnoj opasnosti, da je ugroženo, da je manje vrijedno, da je teret roditeljima i sl.).
 
Svaki put kada smo u panici, kada smo uplašeni ili možda agresivni, razmislimo o tome kakvu poruku šaljemo našoj djeci, jer ona zapravo uče od nas!