Koliko često ste nervozni i mislite da vam treba neki od lijekova za smirenje ?
Nikad
Rijetko
Često
Uvijek

MEHANIZMI ODBRANE LIČNOSTI - ŠTA SU I ČEMU SLUŽE?

Da bi pojedinac sačuvao samopoštovanje pred samim sobom i pred drugima, zaštitio sebe od čestih neuspjeha i osjećanja manje vrijednosti on nesvjesno koristi različite odbrambene mehanizme. On tako nastoji da dokaže da razlozi njegovih neuspjeha nisu u njemu samom već da je neko drugi odgovoran za to.
 
Mehanizmi odbrane su obrasci osjećanja, misli ili ponašanja koji su relativno nenamjerni, automatski i nastaju kao reakcija na percepciju (opažanje) psihičke opasnosti. Konstruisani su da se sakriju ili ublaže konflikti ili stresovi koji mogu izazvati anksioznost. Oni čuvaju psihološki integritet pojedinca, međutimčesto korišćenje nezrelih odbrana može ugroziti psihološko i socijalno funkcionisanje.
 
Mehanizmi odbrane su postupci kojima se čovekovo JA brani od ugrožavajućih spoljašnjih opasnosti i od sopstvenih neprihvatljivih želja.
 
Ljudi ih koriste u raznim situacijama, i najčešće nisu ni svjesni da to rade. Oni mogu da nam odmognu u pravoj procjeni neke situacije, ali mogu biti i od koristi kako bismo lakše podnijeli neku tešku situaciju.
Evo nekih najčešćih mehanizama, u kojima se ponekad možemo pronaći:
 
Racionalizacija ili "Sladak limun-kiselo grožđe" – je odbrambeni mehanizam koji omogućava pojedincu da sačuva samopoštovanje na taj način što traži razne izgovore kako bi opravdao neuspjeh ili neki neprikladan postupak. Pošto su potisnuti pravi razlozi svog ponašanja, traže se neki drugi koji bi nam bili prihvatljiviji.  Riječ je uvijek o nesvjesnoj samoobmani pri kojoj pojedinac stvarno vjeruje u to što govori i nema svjesnu namjeru da nekoga obmanjuje. Ovaj mehanizam odbrane koristimo kada beznačajne uspehe prikazujemo kao velike (sladak limun)- recimo kada djelimičan uspjeh u sportu nastojimo sebi i drugima da objasnimo kao veliki i značajan, ili obrnuto, kada o nedostižnom cilju pričamo sa omalovažavanjem (kiselo grošđe)- recimo kada učenik ne uspijeva da upiše fakultet (ili student da ga završi) često reaguje na taj način da ističe kako fakultet može da upiše i završi svaka budala, pa da baš zbog toga on neće da ga upiše. Ili mladić koga je napustila djevojka govori da ona nije ni bla za njega i ističe njene nedostatke.
 
Identifikacija – kao odbrambeni mehanizam pomaže pojedincu da svoje lične neuspjehe ublaži identifikovanjem sa nekom drugom uspješnom osobom ili grupom.Dakle identifikcijom se smanjuje napetost, uznemirenost putem poistovjećivanja sa drugima koji imaju uspjeha, odnosno doživljavanjem tuđeg uspjeha kao svog vlastitog. Recimo čovjek koji je frustriran zbog prepreka koje mu onemogućavaju da postane glumac, može da izađe iz te frustracione situacije identifikacijom sa nekim uspješnim glumcem, i njegov uspjeh će doživljavati kao vlastiti. Isto tako roditelji koji su frustrirani zbog neostvarenja uspjeha u nekoj profesiji često izlaze iz te frustracione situacije na taj način što čine sve da njihovo dijete realizuje njihove neostvarene želje. Identifikacija se uglavnom dešava ako postoji emocionalni odnos između subjekta i objekta identifikacije i to prvenstveno u pozitivnom smislu (ljubav, simpatija, priznanje). U nekim slučajevima odnos može biti investiran i u negativnom smislu i tada imamo „ identifikaciju sa agresorom“. Ova vrsta identifikacije je mogla da se primjeti kod zatvorenika u konc. logorima u toku II svjetskog rata, kada su se pojedini logoraši , postavši pomoćnici stražara, zbog velikog straha za sopstvenu egzistenciju, identifikovali sa ponašanjem agresivnih stražara i ponašali se čak i surovije od samih stražara. Motivacija za takvu formu identifikacije je tekla po modelu „ napad je najbolja odbrana“ ili ako se ponašam prema drugima kao moj mučitelj, meni se ništa loše neće dogoditi!
 
Regresija – je najprostije rečeno, povratak u neke primitivne i djetinjaste faze života prilikom susreta sa opasnošću. Frojd tvrdi da se vraćamo do onoga trenutka kada smo se zadnji put u životu osećali potpuno sigurno. Često se može vidjeti da se neke osobe vraćaju na niže, primitivnije načine reagovanja kada naiđu na neku prepreku ili problem koji ne mogu da riješe. Npr. počinju da plaču kao mala djeca ili kada dijete zbog rođenja brata ili sestre ispoljava regresivne oblike ponašanja kao što su povratak na sisanje iz bočice, dijete koje već uveliko hoda počinje da puzi, da muca i sl. Neki dublji oblici regresije javljaju se kod duševnih poremećaja, psihoza.
 
Sublimacija – Frojd (poznati psihoanalitičar) je tvrdio da je sublimacija jedina društveno pozitivna i korisna odbrana. Prema Frojdu, sublimacija je zapravo pretvaranje nepotrebnih impulsa kao što su seks, bijes ili bilo koji drugi koji je u tom trenutku označen kao takav, u društveno prihvatljive, produktivne radnje. Cilj ovog mehanizma odbrane je da se svladaju sirovi nagoni i agresivni impulsi. Za razliku od drugih mehanizama odbrane, potisnuti i zaboravljene želje ovdje ne ostaju stalno potisnute već se izražavaju kroz društveno prihvatljive ciljeve i motive koji su korisni i za pojedinca i za društvo. Npr. snažan agresivni motiv može biti sublimiran u sportsko – takmičarski duh i za postizanje vrhunskih sportskih rezultata. Umjetnička djela, ples, humor su takođe primjeri sublimiranih nagonskih impulsa.
 
Poricanje - Ovo je jedan od najprimitivnijih i najopasnijih mehanizama, jer podrazumijeva“isključivanje iz stvarnosti“. Kod ovog odbrambenog mehanizma osoba poriče ili ne može da prizna sama sebi što se stvarno dogodilo. Ovaj oblik odbrane je često u interakciji sa drugim, sofisticiranijim odbrambenim mehanizmima. Primjer za ovaj oblik odbrane je odbijanje ljudi da prihvate smrt voljene osobe, neprihvatanje neuspeha i slično. Za ove ljude kažemo da ne žele da pogledaju „ istini u oči“.Taj mehanizam može da ima tragične posljedice, npr. kada se pojedinac suoči sa nekom teškom bolešću, on umjesto da uzima lijekove koji mu mogu spasiti život, poriče da je bolestan.
 
Izolacija - je odstranjivanje bilo kakvih emocija koje nas vežu za događaj koji u nama izaziva strah ili negativne reakcije. Izolacija može da se ogleda u tome da pojedinac izbjegava prepreke koje ga frustriraju. Npr. učenik koji je doživio česte neuspjehe na testu iz matematike, počinje izbjegavati da izlazi na testove. On uradi sve pripreme za taj test, ali na kraju odustane.
 
Pomijeranje – kada se naša agresija zbog neuspjeha usmjeri, ne prema stvarnom izvoru frustracije već prema nekom drugom objektu ili osobi. Npr. dijete koje je frustrirala majka ili drug u igri može reagovati neprimjerenom agresijom prema svom mlađem bratu. Ili djevojčica koju je naljutila majka, pomijera svoju agresiju na lutku, pa joj otkine glavu.
 
Projekcija kao mehanizam odbrane se sastoji u tome da se vlastite osobine ličnosti pripisuju tj. vide u drugima.To su uglavnom one osobine koje mi ne želimo da priznamo da ih imamo jer su socijalno i moralno neprihvatljive. Neprihvatljiva nesvjesna mržnja prema nekom se projektuje na objekat i tada ona znači: „ Ne mrzim ja njega – on mrzi mene“. Za sebičnu i škrtu osobu svi ljudi su škrti i sebični.
Projekcija onemogućuje pojedincu da se  suoči s nekim svojim manama jer ih pripisuje drugim ljudima. Npr. neka ružna djevojka lista modni časopis i govori: “Vidi kako je ova ružna.”
 
Reakciona formacija ima za cilj da prikrije istinske unutrašnje impulse osobe (npr. seksualne i agresivne) ili svoje neprihvatljive sklonosti i to na takav način da se prikazuje potpuno suprotno u svom ponašanju. Osoba se na taj način brani od frustracije jer ispoljava suprotne aktivnosti od potisnutih. Npr. vatreni antialkoholičari koji sa velikom gorčinom, netrepeljivosti, gađenjem govore protiv alkohola i ljudi koji ga konzumiraju, u suštini prikrivaju svoju nesvjesnu želju za tim porokom. Ili veliki moralista koji se zalaže za zabrane u pogledu pornografije, u stvari se na taj način brani od svojih potisnutih želja za potpunom slobodom u pogledu seksualnog ponašanja.
Ekstremno uredne osobe imaju snažno potisnute želje za prljanjem; osoba sa homoseksualnim sklonostima će često tvrditi da prezire homoseksualce i sl.
 
Maštanje i dnevno sanjarenje služi frustriranom pojedincu da ono što ne može da ostvari u stvarnom životu, ostvari u fantaziji. Većina nas je imala sanjarenje o kažnjavanju onih koje mislimo da trebamo kazniti ili o uspjesima koje nikada u realnosti nećemo postići. Ovaj mehanizam odbrane ukoliko se umjereno koristi, može nam pomoći da sačuvamo samopoštovanje i ravnotežu, ali pretjerano i svakodnevno maštanje i sanjarenje može osobu vrlo lako odvući od realnosti.

Povlačenje i osamljenost
Mnogi psiholozi će se složiti da je ovo jedan od najpodmuklijih mehanizama odbrane jer se u svim drugim mehanizmima odbrane osoba bori da pronađe izlaz iz teške situacije, bori se sa svojim frustracijama i konfliktima, a samo u situacijama povlačenjaosoba odustaje i izbjegava da se suoči sa bilo kakvom konfliktnom situacijom. Npr. siromašan čovjek napušta svoju višečlanu porodicu jer ne vidi izlaz iz svojih problema i ne želi da se suoči sa strahom kako svakodnevno preživjeti.
Adolscent bježi od kuće jer ne želi da se suoči sa roditeljima s ciljem rješavanja problema.
 
Represija ili potiskivanje
To je ključni i najvažniji mehanizam odbrane koga je opisao Frojd u svojim radovima. Riječ je o tome da naše želje i ciljevi koji nisu u skladu sa društvenim i moralnim normama potiskujemo iz svijesti ili ih jednostavno zaboravimo. Potiskivanje se koristi u svakodnevnom životu, uzrokujući zaboravljanje nekih stvari, imena, događaja. Ako smo npr. zaboravili da odemo na neki sastanak, vjerovatno smo imali neku neprijatnu misao u vezi tog sastanka, tako da smo isključili iz svijesti obavezu da na taj sastanak odemo u određeno vrijeme.Iz ličnog iskustva možemo da zapazimo da obično zaboravljamo ono što ne želimo ili nam je neprijatno da uradimo. Mehanizam potiskivanja je koristan jer nam pomaže da se sačuvamo od neprijatnih događaja i anksioznosti.
Potiskivanje je bitan faktor kada govorimo o mehanizmima formiranja snova. Tokom spavanja potiskivanje slabi, pa se u snovima javljaju neki naši potisnuti sadržaji, ali naravno u prerušenom obliku.
Takođe prva karika u lancu mehanizama koji dovode do neurotičnih poremećaja jeste neuspješnost potiskivanja.
 
 
***
Kada je riječ o mehanizmima odbrane oni su manje – više korisni za sve nas ukoliko se koriste umjereno jer pomažu ličnosti da sačuva samopouzdanje i samopoštovanje, ali opet s druge strane mogu biti i štetni ukoliko se koriste u velikoj mjeri i za najmanje prepreke i postanu karakteristika svakodnevnog ponašanja i života pojedinca, gdje osoba ne poduzima ništa da se to promijeni i neki problem svjesno prevaziđe.